Ovo nije samo pjesma. Ovo je moj vrhunac života, trenutak kada je tišina postala preteška, a nepravda preglasna.

Pisala sam o čuvarima djedovine, o tirkiznim izvorima i snazi Like, ali život me podsjetio da najteže bitke ne bijemo na planinama, već pred vlastitim pragom.

Zašto?

To je pitanje koje postavljam u ime svih nas koji smo gradili, radili i voljeli punih 50 i 60 godina. Mi nismo sjene koje treba utišati. Mi nismo smetnja u vašem digitalnom svijetu brendova i hladnih ekrana. Mi smo oni koji su vam dali sjaj, a danas se suočavamo sa zidom pasivne agresije i otuđenosti.

Ova pjesma je posvećena:

• Majkama i sestrama koje na molbu za mir dobivaju uvrede.

• Bakama kojima se uskraćuje zagrljaj unuka jer istina boli više od lažnog podilaženja.

• Generaciji koja odbija biti izbrisana u ime konzumerizma.

U stilu koji podsjeća na bezvremensku snagu Annie Lennox, donosim vam svoju unutarnju srž. Poslušajte, prolistajte moju priču i zapitajte se – gdje je nestao čovjek među svim tim ljudima?

Nismo zaslužili ovaj zid.

Zaslužili smo mir.

Zaslužili smo ljubav.